Kad je 2014. godine, u komercijalne vode wedding fotografije uplovio sa amaterskom kamerom i puno straha, Nikola Zelenković je imao jasno zacrtan cilj. Kliknulo je nakon prve nagrade na klupskoj izložbi Univerzitetskog Foto Kina Banja Luka kada je shvatio da je fotoaparat njegov novi alat kojim može da se na kreativan način izrazi. Tako je nastao Ptičica Studio. Riječ je projektu koji još uvijek raste, razvija se i nadograđuje.
– Kako bih se podsjetio na te prve dane često pročitam svoj prvi biznis plan i to mi uvijek izazove blesav osmjeh na lice. Jedna rečenica doslovno glasi ovako: ‘Cilj je da radiš vjenčanja poput onih koje vidiš na društvenim mrežama fotografa na koje se ložiš, putovaćeš na odredišna vjenčanja, a ljudi će te angažovati isključivo zbog onoga što ti nudiš, a ne zato što si jeftin’, kaže nam Nikola.
Fotoaparat je tvoj alat da se na kreativan način izraziš, međutim, koliko kao fotograf na snimanjima vjenčanja zapravo imaš slobode?
– Slobodan si onoliko koliko sam odlučiš da ćeš biti ili koliko ljudi koji te angažuju vole estetiku koju imaš kao fotograf. Imam neku teoriju da privlačiš tipove ljudi koji su bliski tvom senzibilitetu. Ja sam neko ko je iz književnosti skliznuo u fotografiju, neko ko voli stripove, grunge, ko još uvijek ima naviku da petkom kupuje Politikin Zabavnik. Kad privučeš ljude, koji imaju slična interesovanja, onda su osjećaj i pitanje slobode neupitni, tad se prepuštaju onoj tvojoj kreativnoj strani uz puno poverenje u tebe.
A, ako nisu sličnog senzibiliteta, koji su tvoji najveći strahovi kod fotografiranja vjenčanja?
– Da ću ponovo morati da fotografišem mladoženju koji prenosi mladu preko praga, te da poslije toga čeka kakofonija u nekoj sali ili šatoru.
Pristaješ li često na kompromise s mladencima iako znaš da će njihovi zahtjevi utjecati na estetiku fotografija?
– Više ne. Moja današnja pitanja prilikom dobijanja upita jesu upravo kako su svoje vjenčanje zamislili? Gdje su planirali fotkanje i zašto baš ja? Zaista je lijep osećaj kada takve stvari sebi možeš da dozvoliš u ovakvom poslu na prostoru Bosne i Hercegovine i da biraš s kime ćeš podijeliti svoje vrijeme, znanje i energiju.
Šta je sve potrebno da bi se emocije i cijela ta bajka tokom vjenčane ceremonije dostojno prenijeli na fotografije?
– Ono najbitnije jeste da mladencima objasniš kako nisi iluzionista i da 90 posto stvari zavisi od njih sami kada je riječ o finalnom rezultati – dakle kvalitet fotografija. Dekoracija je bitna, odabir venčanice, mladoženjinog odijela, ambijent i lokacija ceremonije i proslave, ali isto tako i doba dana i lokacija za fotografisanje. Veoma je bitno da tog dana ne budeš nametljiv i da ih prije vjenčanja dobro upoznaš. Da ih ne gnjaviš mnogo, a da s druge strane imaš osjećaj za stvari koje tek trebaju da se dese na samom vjenčanju. Moraš im dati prostora da se tog dana opuste i uživaju u svojoj ljubavi.
Neki mladenci se teško opuste pred objektivom. Šta bi im savjetovao i da li imaš neki “isprobani” način da ih opustiš?
– Kada sam na početku počeo da fotkam parove, bio sam potpuno drugačija osoba nego što sam bio u stvarnom životu. Bio sam više rezervisan, pravilan, manje ili ni malo čudan, jednom rečju -manje ja. Toliko sam se trudio da budem profesionalan i da budem ono što sam mislio da moji klijenti žele da to budem, da sam izgubio sebe. Izgubio sam onog Džonija koji voli da se zajebava i koji lako oraspoloži ljude. Takve fotografije sam i dobijao. Ukočene i bez iskrene emocije. Mislim da je jako bitno ne dozvoliti da vam se to dogodi! Zaista je gadno kada se morate prisiliti da na drugačiji način zadovoljite svoje klijente od onoga što zapravo znate i radite odlično. Dakle, potrebno ih je dobro upoznati i prići im na pravi način dajući im prostora da svoju ljubav pred objektivom i pokažu.
Jesi li kada imao kakvih neobičnih zahtjeva od mladenaca?
– Nakon venčanja u Nimbergu 2019. godine imao sam let za Beograd kako bismo obavili dio fotkanja na stadionu kluba čiji je mladoženja bio vatreni navijač.
Jesu li ti draže crno bijele fotografije ili one u boji? Zašto?
– Volim podjednako obje tehnike. CB je zahtevnija jer uz pomoć jedne boje moraš da nešto kažeš. Možda sam možda zbog toga blago naklonjeniji CB. Zbog izazova.
Preferiraš li više tradicionalna ili moderna vjenčanja? Kako bi opisao idealno vjenčanje?
– Više volim moderna venčanja bez ikakvog ‘moranja’ koje ova druga neminovno sa sobom nose. Nemam ništa protiv tradicije, ali jednostavno više volim modernu varijantu venčanja. A idealno vjenčanje… Uh, možda Toskana u Italiji, uz bend Faith No More, dobru cigaru i bocu bijelog vina.
Izdvoji neku najdražu i/ili najzanimljiviju anegdotu tokom fotkanja vjenčanja?
– Skok mladenca u bazen prije photoshootinga!
